Imaš „sve“, a osećaš da ti nešto nedostaje?

Kada pogledate svoj celokupni život – nemate baš na šta da se požalite. A vas nešto žulja?

Da li vam je poznat ovaj osećaj? Postigli ste svašta nešto u životu – možda završili fakultete, možda ste udati/oženjeni, imate decu koja vas vole i koju vi volite, radite možda dobar posao, imate uspešnu firmu?

Ispunjavate sva ili većinu „pravila“ uspešnog života. Mogli biste malo da doterate liniju ili bi bilo lepo da zaradjujete više ili imate veći stan ili bolji auto. Ali i ovako, kada pogledate svoj celokupni život – nemate baš na šta da se požalite.

A vas nešto žulja? Tesno vam je, gde god da se okrenete? Pitate se – da li je ovo sve?  Toliko svog života ste uneli u postizanje nečega, a sada, kao da stojite na nekom planinskom vrhu i pitate se – šta dalje?

Naravno, vidite da ima još poneki vrh da se osvoji, ali šta je iznad toga? Samo nebo i sunce.

Samo?

Razmislite još jednom… Nebo… I sunce.

Želim da znam, šta sam sve ove godine radio, čemu težim, koji je smisao mog truda

Osećate li taj poziv? Onaj koji kaže:“ Želim da osetim smisao, da znam zašto sam sve ove godine to radio, čemu težim, šta to boji moje dane, koja je to melodija mog života?“

Neki ljudi se uplaše ovog poziva. Nemaju snage da podignu ruke ka suncu i nebu. Jer, to može da znači da treba da preispitaju svoje vrednosti. Da odbiju lojalnost svojim roditeljima ili precima i onome što su ih oni podučavali da čini srećan život. Može da im izgleda da nisu dovoljno zahvalni za sve ono što imaju.

Na vrhu planine

Uvek je bilo onih koji su stajali na najvišem planinskom vrhu, sa rukama široko podignutim ka suncu i nebu. Svetlost ih je krepila, nebo im je davalo širinu. Kad se svetlost i širina usele u naše telo, kada osetimo ispunjenost i istinsku radost, jer smo spoznali šta za NAS LIČNO znači sve ono što smo ostvarili ili što nameravamo da postignemo u svojim životima, tada naše postojanje dobija drugi, viši smisao.

Može da seva i grmi, može da vlada žega, mi stojimo, visoko ispruženih ruku i dodirujemo svoju suštinu.

Znam šta za mene znači ova veza koju imam.

Znam šta mi, u duhovnom, a ne samo u materijalnom smislu, donosi posao koji obavljam.

Znam, šta su MOJE vrednosti, šta je MOJA ljubav, ZAŠTO radim ono što radim, ZAŠTO živim onako kako živim.

Ne bojte se.

Kada osetite da je spolja sve potaman, a da vam je iznutra tesno, samo podignite ruke. Potražite svoje sunce i svoje nebo. Jer je ono različito za svakoga od nas, baš kao što je i svako od nas jedinstven, neponovljiv.

Nekada to bude dug put i svašta na njemu doživimo. Ali je to avantura koja nas vodi ka ogromnoj, najvećoj nagradi – ispunjenom, osmišljenom životu.

 

Tamara Vujnović, Life Coach

Saznajte više o coaching sesijama.

 

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Scroll to Top